Kako stalno putujemo na relaciji Zenica-Split, uvijek posmatramo i divimo se prelijepom Buškom jezeru, a naročito nas je dojmilo kako Kamešnica grli jezero i umiva svoje lice u njemu. Pošto su ovaj vikend najavljivali snijeg odlučili smo se na zimski uspon na Kamešnicu. Macika ranije nije imala priliku doći ovdje sa nama, pa i nju obavezno vodimo sa sobom. Popodnevno subotnje sunce se probijalo kroz tamne oblake koji su obavili sami njen vrh - Konj. Prolazeći pokraj Buškog jezera, dolazimo do sela Podgradina, te na kraju sela, pored izvora vode, parkirasmo auta i pripremamo se za uspon. Kako smo uvidjeli da je snijega vrlo malo na vrhu, a i na prijedlog prijatelja iz Livna, ostavismo zimsku opremu u autu, jer za istu nema potrebe. Polupraznih ruksaka krenuli smo od izvora markiranom stazom koja ide uz potočić bogat bajkovitim slapovima. Kao da si zalutao u čarobnu šumu. Raskošna šuma, suho lišće koje pokriva svaki pedalj staze, umirujući šum vode, cvrkut ptica odavali su sliku kao iz najljepše bajke. Macika je cijelim putem osluškivala potočić, znatiželjno istraživala i posmatrala njegove slapove. Iako kažu da se mačke boje vode, bez straha mu je prilazila osvježavajući se u njemu. Staza od samog početka, od izvora, kroz visoku makiju, te bukovu šumu, ide vrlo oštro uzbrdo. Ali ipak za vrlo kratko vrijeme stižemo do našeg krajnjeg odredišta, do Pešina vrela i istoimenog planinarskog skloništa gdje smo odlučili noćiti. Približavajući mu se, čuli su se ljudski glasovi, što znači da nismo jedini koji su odlučili vikend provesti baš tu - na predivnoj Kamešnici. Proplanak, kućica i u njenoj blizini izvor vode okružen stijenama i šumom je idealno mjesto za odmor i bijeg od svakodnevnice. Iako mala kuća, sa puno topline primi svakog gosta, te ugodnu noć provedosmo tu. Ujutru nas je probudio vrlo poznat zvuk, zvuk vjetra koji je itekako jako puhao. To nas nije obeshrabrilo i spriječilo da taj dan dođemo na njen najviši vrh - Konj. Prolazeći kroz šumicu iza skloništa uživali smo u ljepoti koja nas okružuje, iščekujući da se sunce probije kroz granje. Macika je skakutala, njuškala mahovinom obrasla stabla, te istraživala šupljine u starim oborenim deblima. Brzo izađosmo na greben. Grebenom, serpetinama, po otvorenom terenu nam je bilo otežano kretanje zbog jakih udara vjetra. Iza nas ostaje prekrasan pogled na Buško jezero. Kao što smo i pretpostavljali snijega je bilo samo u tragovima. Veličanstven pogled sa ovog vrha, za lijepa vremena, se pruža prema otocima Jadranskog mora, prema Sinjskom i Livanjskom polju, prema Čvrsnici, Cincaru, Tušnici, Biokovu pa čak se vide i vrhovi planina Crne Gore. Zaista se ukazuje prekrasna panorama pred nama. Na vrhu se nismo dugo zadržali. Macika je šetkala na vrhu, ali zbog hladnog vjetra sakrismo je u jaknu, pa brže bolje krenusmo nazad. Sve jači udari vjetra su bili da su u nekim trenucima nas pomicali i izbacivali iz ravnoteže. U skloništu napravismo pauzu, neki čak odspavaše malo, pa laganim korakom krenusmo nazad. Teško je procijeniti u koje doba godine je Kamešnica ljepša. Ali smo sigurni da je pogled sa Kamešnice nešto što vrijedi vidjeti, pa i više puta.
