Nedaleko od Jablanice proteže se hercegovačka ljepotica koja svojom ljepotom i prirodnim fenomenima, za koje se vežu razne legende, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pa tako i mi odlučismo da je posjetimo i odmorimo se od svakodnevnog života u gradu. Odlučismo da posjetimo Hajdučka vrata i jezero Crvenjak te malo odmorimo na domu pa na Veliki Vilinac. Krenuli smo prema Sovićkim vratima te ubrzo dođosmo na početnu tačku - Muharnicu sa koje smo i planirali da krenemo. Prvi dio staze vodi kroz borovu šumu. Staza je dobro markirana a i utabana. Maciki se odmah svidjela te je sa drveta na drvo skakutala i nokte oštrila od njih. Ubrzo dođosmo na vidikovac. Ispred nas se ukazao Veliki Vilinac te ostali niži vrhovi. Nedaleko od vidikovca se nalazi stari katun koji planinarima služi kao sklonište. Polahko korak po korak prateći markaciju dolazimo do raskrsnice koja se račva, prema Hajdučkim vratima, domu i V. Vilincu .
Krenuli smo ka Hajdučkim vratima usput da vidimo i jezero Crvenjak. Nakon nekog vremena pred nama se ukazalo jezero. Malo i ne toliko duboko jezero u vrtači se uklapalo u svu tu ljepotu. Nedaleko od jezera se nalaze Hajdučka vrata. Pogled je fascinantan. Na 2000 m/nv se nalazi kameni prsten za koji se vežu mnoge legende. Kažu da su u davna vremena odmetnuti muškarci prolaskom kroz ta vrata postajali hajduci pa tako da se i po tome nazvalo Hajdučka vrata. S obzirom na udaljenost od civilizacije ovdje su mogli biti i sigurni od potjera i progona. Put od početne tačke do Hajdučkih vrata nije lagan, konstantno je uzbrdo, ali vrijedi te ljepote. Pogled koji se otvara pred nama je neopisiv. Sa lijeve strane Neretva u zagrljaju Prenja, ispred nas drugi dio Čvrsnice te iza nje Čabulja a sama Hajdučka vrata se nalaze iznad predivnog kanjona Dive Grabovice. Odmorismo se i krenusmo nazad prema onoj raskrsnici koju smo već prošli, pa skrenusmo ka domu. Ubrzo smo došli do prevoja za Veliki Vilinac a nizbrdo staza za dom. Odmorismo se na kratko na domu uz topli čaj, te krenusmo dalje ka Velikom Vilincu. Od doma do vrha je jači uspon ali pogledi su sve ljepši i ljepši. Iako nam je žao krenuti sa vrha, vrijeme nam je bilo da se polahko spustimo ka domu po stvari pa nazad ka Muharnici. Dolaskom do auta bili smo pomalo tužni što napuštamo taj predivni predio ali znajući nas brzo će nas put ponovo navesti ka tamo.
