Dok smo šetali popločanim ulicama koje stežu stare kamene kuće gubili smo pojam o stvarnosti. Zidine tvrđava izdizale su se tako da nam je djelovalo kao da su tamo drevni čuvari grada. Visoke stijene koje su obgrlile grad sa jedne strane i more koje je izgledom i mirisom opijalo grad činilo je impozantnu sliku koja se rijetko viđa. Ako dodamo u taj prizor i ušće jedne od najljepših rijeka, čini još veće zadovoljstvo biti tu. Male brodice polagano su se ljuljuškale na vodi dok su u blizini rasplesane patke izvodile svoj graciozan ples bez osvrtanja na mnogobrojne prolaznike. Kad smo malo bolje upoznali grad, shvatili smo da je to pravi mali raj, mjesto koje nudi brojne sadržaje za svakoga, a naročito za penjače i planinare. Ferata koja se proteže duž grebena, koji vodi do tvrđave Fortice, sa koje se pruža fantastičan pogled na Omiš, mnogobrojni smjerovi za sportsko penjanje, te za planinarenje Omiška Dinara, sve su to izazovi za turiste koji vole aktivan odmor. Tu su i Ilirska staza, te vodopad iza hidroelektrane.

Planinarska staza za Kulu, najviši vrh Omiške Dinare, počinje na kraju sela Borka iznad Omiša, te je cjelokupna dobro markirana. Uz blagi uspon, kroz borovu šumu i preko kamenjara stiže se do još uvijek nezavršenog planinarskog skloništa "Luda kuća". Nekih pedesetak metara dalje nalazi se zanimljivo lovačko sklonište koje može poslužiti kao utočište i za noćenje, ukoliko imamo bar vreću za spavanje, i inače je uvijek otvoreno. Na putu između ova dva skloništa, ispod stijene, nalazi se izvor pitke vode. Odmah iza novog skloništa kreće staza ka najvišem vrhu. S kamena na kamen vijugavom stazom začas dođosmo na vrh. Pogled je bio zapanjujući. S jedne strane Biokovo, s druge Mosor, s treće Poljička planina, pa Brač, more te dio kanjona Cetine ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Mjesto sa kojeg je zaista teško i otići, nemoguće je upiti svu onu ljepotu iako smo čini mi se satima bili gore.

Visoko iznad kanjona rijeke Cetine, s mjesta gdje puca predivan pogled na grad Omiš i okolicu, nalazi se spomenik zaboravljenoj junakinji Mili Gojsalić, koja i danas čuva Omiš. Legenda koja se stoljećima prenosi iz generacije u generaciju, govori o djevojci iz sela Kostanje koja je svojim životom spasila Zagoru od Osmanlija. Na ovom vidikovcu stoji kip - statua žene koja idalje bdije nad Omišom, čuva ga i pazi ali ujedno i podsjeća na žrtvu koju je mlada djevojka bila spremna učiniti kako bi spasila svoj narod. Ako svratite do Omiša, skrenite sa ceste do vidikovca i odajte svoju počast djevojci koja je svojim životom spasila hiljade drugih.
????????