U srcu Dalmacije, između planina Biokova i Mosora krije se dragulj koji svaki zaljubljenik prirode treba da posjeti. Svjedok je mnogih bitki Omiških gusara te i dan danas krije tajne iz tih vremena. Njegove visoke stijene grle stari grad Omiš. Sa svojom visinom svega od 864m nadmorske visine ne spada u velikane ali zato svojim pogledom sa vrha možemo reći da je jedan od najposjećenijih vrhova. Obilat je sportskim penjalištima koji su poseban izazov za penjače iz cijelog svijeta te feratom sa koje se također pruža pogled na Omiš, koji oduzima dah. Hladna Cetina teče s njegove jedne strane a toplo more sa druge strane. Kako smo već bili na samom vrhu nekoliko puta, sada odlučismo da prošetamo malo grebenom. Greben koji se proteže od Lude kuće ispod vrha Kula pa sve do Šatarice predstavlja nešto neopisivo za šetače i ljubitelje prirode. Krenuli smo kasno popodne u šetnju pa za početak staze odabrasmo selo Stanići. Pred nama se ukaza staza prekrivena siparom sa jakim usponom. Serpentinama između kamenja polahko se penjemo te oprezno koračamo po siparu koji otežava uspon te dodatno nas sunce prži s leđa. Macika koju smo okupali prije polaska, brzo se osušila i već je počela da dahče te se sakrivala u hlad. S pauzama od hlada do hlada smo se penjali i iščekivali da oblaci, koji su se sramežljivo šunjali nebom, sakriju sunce. Ubrzo se to i dogodilo pa krenusmo ka grebenu bez pauza, te vrlo brzo dođosmo na raskrsnicu puteva. Stub sa putokazima, koji se izdizao iz visoke trave, vesele planinare je usmjeravao kojim putem mogu dalje da idu. Skrenuvši sa staze koja vodi ka Ludoj Kući, nekih dvadesetak metara niže, ušli smo u borovu šumu a Maciki oči zacakliše se. Odmah poče da trčkara - skakutala je s drveta na drvo, oštrila kanđice te da njuška sve što se nađe pred njom. Mi se smjestismo pod bor i posmatrasmo tu ljepotu u debeloj hladovini. Svi smo uživali a najviše Macika. Među borovima nadziralo se i lovačko sklonište  koje se nalazilo na stazi koja vodi od Podašpilja prema vrhu. Vratismo se nazad na stazu ka Ludoj kući. Šetajući proplancima obraslim visokom travom primijetili smo da se oblaci užurbano kreću ali sada sve tamniji i tamniji. Naizmjenično smo prolazili šumu te prekrasne livade pa ne tako daleko od Lude Kuće nađosmo divno mjestašce gdje odlučismo da tu popijemo kaficu. Macika koja je bila neumorna je i dalje njuškala i lovila oko nas. Uživajući u kafi posmatrali smo predivni Omiš u daljini. Sunce se svako malo skrivalo iza oblaka a mi laganim korakom se vratismo nazad opet kroz visoku travu ka bajkovitoj šumici te opet kroz travu i s kamena na kamen dolazimo do raskrsnice. Nastavismo da se spuštamo siparom koji je vodio do auta. Dok se mrak spuštao, mi se uputismo ka Omišu na sladoled i večernji obilazak njegovih pješčanih plaža.