Visočica je po nama planina sa najljepšim vidikovcima u Bosni i Hercegovini. Sa nje se pruža pogled na najviše vrhove Bosne i Hercegovine i najposjećenije planine. Bogata je historijom, ljekovitim biljem, veličanstvenim vrhovima i prelijepim livadama. U njenim jedrima sačuvane su nekropole stećaka koje je do nedavno brižljivo čuvala, ali izgradnjom cestovne infrastrukture ostavljene su na milost ili bolje reći nemilost nesavjesnih prolaznika.
Znajući da na Visočici nećemo pronaći dobru hladovinu odlučili smo ranom zorom krenuti od kuće. Dolaskom kod prve nekropole stećaka parkirali smo na obližnjem parkingu te napravili malu pauzu za kaficu i spremanje, i usput obišli i stećke. Macika je njuškala oko stećaka pa smo se šalili hoće li probuditi usnule duhove prošlosti. Laganim korakom stupajući na travnati tepih prostrt skroz podno vrha Džamija posmatrali smo obližnje vrhove, kao i cvjetiće pored puta. Macika je uživala šetajući pored nas i osluškujući kakve podstanare kriju zelene livade. Čim ugleda skakavca moramo da stanemo ne bi li omastila njime brk. To je jedina Macikina poslastica na planini. Za nju je Visočica bila raj.
Uživajući u šetnji i posmatrajući Macikinu razigranost nismo ni primijetili kako smo brzo stigli do druge nekropole stećaka. Ogromna livada oko nas koja u svom srcu krije nekropolu stećaka - impresivni stećci koji godinama odolijevaju vremenu. Kratka pauza i lagano krenusmo preko livada ka stazi na kojoj nas je čekao malo jači uspon po kamenju. Dolazimo na račvanje puta ka Džamiji i Velikom Ljeljenu. Skrenusmo desno ka Džamiji i kao za tren oka, stigosmo do vrha.
Kad god stignemo na ovaj vrh na um padnu nam ona pitanja zašto uopće idemo na planine. Kako nekome objasniti onaj osjećaj koji imamo, kako nekome opisati onaj vidik što se pruža ispred nas. Ni oči ne mogu upiti svu ljepotu koju vide a kamo li riječi pa ni slike da to prikažu. Džamija nam je posebna jer sa nje kao da veći dio Bosne i Hercegovine imamo na dlanu. Tu neizostaje ni pogled na najstarije i najvisoćije selo u BiH – Lukomir, pogled na prelijepi kanjon Rakitnice, nama najdražu planinu Prenj kao i njegove impozantne vrhove…a onda i najviše planine pa među njima - Maglić, Zelengoru, Volujak, Čvrsnicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Velež, Vranicu i dr. Vrijeme kao da je stalo, samo smo gledali ispred sebe i guštali uz bosansku kaficu koju smo na vrhu spravili.
Po povratku odlučismo da se vratimo preko Velikog Ljeljena. Mala pauza na vrhu za slikanje i nastavljamo dalje. Sunce je bilo visoko poviš nas i jako grijalo tako da odlučismo da se spustimo ponovo do drugih stećaka i polahko vratimo da auta. Opijeni ljepotom i mirisima razmjenjivali smo o utiscima sve do kuće i već kovali planove gdje i kuda drugi put na dvodnevnu šetnju Visočicom. ????
#Triofantastiko
