"Boje jeseni su vrlo smiješne. Tako su svijetle, intenzivne i lijepe. Kao da priroda pokušava da nas napuni bojom, da nas zasiti, da nam napravi zalihe za zimu, koja će sve utišati."
Vivijan Sajoban
Ah, ta romantična jesen, koja nas oduvijek oduševljava svojim bojama i mirisima. Od svih stvari koje volimo kada je jesen u pitanju jeste raznolikost boja kojima priroda zablista. Sunčanim danima je došao kraj, svaki dio prirode odiše jesenjim mirisima. Na svakom koraku i u svakom kutku prirode osjeća se njeno prisustvo. Naranđaste, žute, zlatne, zelene i smeđe boje uljepšavaju planinarske staze, te nam se čini kao da se šetkamo po najljepšem i najšarenijem tepihu. Kao da je maštoviti slikar uzeo najljepše palete boja i naslikao prekrasne pejzaže. Kao da je na trenutak priroda počela pokazivati nam sve svoje raskoši i polahko pripremati za dug, zimski san.
Sve ljepote jeseni nam je dočaralo neprocjenjivo turističko bogatstvo Tuzlanskog kantona, odnedavno zaštićeno područje, prelijepa planina Konjuh. Na prostoru planine Konjuh ugnijezdilo se i najljepše izletište Zobik, sa planinarskim domom. Na putu iz Banovića ka Zobiku posjetili smo mali ali neodoljiv i atraktivan vodopad. Laganom šetnjom utabanom stazom, koja je obasuta otpalim lišćem, prelazeći preko malenih mostova, prođosmo kroz šumu i dođosmo do planinarskog doma. Odatle kreću sve važnije staze prema vrhovima kao što su Varda, Veliki i Mali Konjuh i Zidine. Odlučili smo obići par ovih lokacija da bismo uživali u nevjerovatnim prizorima o kojima su nam ranije pričali. Kod doma razmijenismo koju riječ sa planinarima koje smo tu zatekli, te nastavismo šetnju preko Jezerceta do primamljivih Zidina. Poznato je da su Zidine jedan od najljepših predjela Konjuha. Dobile su naziv po morfologiji, jer se stiče dojam da je priroda napravila neki zid. Sa gornje strane je prostran travnati plato, a ispod planinarski amfiteatar, gdje se smjenjuju grebenaste forme. Poseban dojam na nas je ostavila travnata podloga pod našim nogama, kao da su čestice zlatnog odsjaja dodane u koktel čiste prirode. Čudesna suha trava sa zlatnim sjajem davala je poseban glamurozan sjaj Konjuhu. Markirana staza se idealno uklapala u sav taj pejzaž, kao da je tu od samog nastanka Konjuha. S obronaka Konjuha se pružao čaroban pogled na Tuzlu, Lukavac, Živinice te u daljini na predivno jezero Modrac. Šetajući grebenom prošli smo iznad planinarskog skloništa na Zidinama, ali smo odlučili da ne svraćamo nego da nastavimo uživati u daljnim metrima planinarske staze koja je pred nama. Sa Zidina, omamljeni šumom kroz koju prolazimo, ubrzo stigosmo na vrh Veliki Konjuh (1328 m/nv), koji se nalazi na području starog vojnog objekta. Zbog jakog i prohladnog vjetra nismo se puno zadržali tu. Od Zobika do vrha Veliki Konjuh sve vrijeme je bio skoro pa žestok uspon utabanim stazicama. Ali unatoč tome uslijedio je naporan povratak. Poslije se pokazalo da je povratak bio dvostruko naporniji od uspona. Kiša koja je padala prethodnih dana napravila je svoje, te nam je silazak bio jako strm i zahtjevan zbog skliskog terena. Oprez je bio neophodan zbog litica koje su se pružale duž grebena te nije bilo mjesta slučajnom padu ili nekontrolisanom proklizavanju. Spuštali smo se poznatom Kardeljevom stazom nazad u Zobik, do doma. Ali bez obzira na otežane uslove pri povratku, uživali smo u fantastičnom zalasku sunca. Već se mrak polahko spustio među krošnje drveća kad dođosmo do Zobika, te se ovaj put nismo zaustavljali na domu, nego produžismo do auta. Još jedan pređeni put do srca planine, još jedan jesenji dan koji utka raskoš u našu dušu i ispuni toplinom. Onaj ko dođe jednom, ne treba ga ponovo zvati.
#triofantastiko
#macikinepustolovine
