Nedaleko od grada Fojnice kriju se predivni biseri nestvarne ljepote o kojima se tako malo priča i piše. Lagana pješačka staza koja prati tok rijeke Kozice prolazi kroz gustu listopadnu šumicu. Prošlogodišnje opalo lišće je dobilo crvenkastu boju te se prostrlo svuda po stazi. Tek olistalo visoko drveće štiti izletnike od jakog sunca, pružajući tako ugodnu hladovinu da je prava uživancija biti tu. Klupe koje su nedavno postavljene su idealno mjesto za odmoriti te osluškivati cvrkut ptica i šum vode. Željno smo iščekivali da dođemo podno vodopada. Staza je uređena nanovo te dobro označena. Ubrzo dolazimo do račvanja gdje je jedan put vodio na prva dva slapa a drugi put za treći slap. Polahko ali oprezno dolazimo do prva dva slapa. Visoke stijene s kojih se slijevala rijeka Kozica izgledale su nestvarno. To je taj trenutak kad čovjek zašuti pred veličanstvom prirode. Čak i Macika je mirovala i znatiželjno gledala. Nigdje nikoga, sva ta ljepota danas je samo za nas troje. Iako bismo mogli satima tu stajati i posmatrati veličanstven prizor ispred nas, nastavismo ipak ka trećem slapu kojeg nazvaše Biser. Put preko drvenog mostića vodi do klupice koja je postavljena na tako čarobnom mjestu, sa kojeg se pruža nevjerovatan pogled ka slapu sa kojeg se voda obrušavala tik do nas, pa nastavljala dalje da se obrušava niz litice korita rijeke Kozice. Vjerujemo da bi i najboljim piscima bilo teško dočarati tu ljepotu. Macika se odlučila prošetati do slapa te usput osvježit čistom i bistrom vodom. Već se noć polahko spuštala nad šumom, pa krenusmo nazad. U povratku naišli smo na mali šadrvan gdje napravismo kafu i ostadosmo još malo da guštamo u toj ljepoti. Kao što školjka brižljivo čuva biser tako i ova predivna šuma krije svoje bisere štiteći ih i čineći ih još više veličanstvenim.