Danas smo uživali na planini iznad rodnog grada. Prekrasne livade obasjane suncem i pokoje probeharalo drvo krasilo je našu okolinu. Iako je zemlja bila natopljena kišom, koja je padala od jutra, nije nam to smetalo a ni Maciki. Kao što kažu da nakon kiše najljepše sunce zasja, danas tako i bijaše. Oko nas prekrasna tišina, samo su se čule Macikine šapice dok je hodala i skakutala po livadi kroz travu. Sunce se ponekad sakrivalo iza bijelih pufnastih oblaka te onda sramežljivo izvirivalo i obasjavalo Macikine zelene oči. Od drveta do drveta, od cvijeta do cvijeta njuškala je i upijala opojne proljetne mirise. Posmatrala je i ptice koje su letjele visoko ali u igri se stalno okretala te pogledala gdje smo mi kako ne bi daleko otišla. U igri napravi kratku pauzu pa dođe do nas malo da se mazi, pa se opet da u bijeg. U njenoj igri nađosmo i mi mjesto da zabilježimo fotkama njenu razdraganost. Interesantni su joj bili i mravinjaci ali nije ih dirala nego samo posmatrala vrijedne mrave koji su se po njemu kretali. Kada bi osjetila mrava da joj se na šapu popeo jednostavno bi ga otresla sa šape, napuhala svoj repić i otrčala daleko od njega, do prvog drveta gdje bi se malo izležavala u hladu. Uživajući u vremenu i posmatrajući Macikinu radost nismo obraćali pažnju na vrijeme. Iako je i zemlja bila natopljena nismo mogli odoliti a da se i mi malo ne izležavamo. Zelenilo nas je mamilo da odmorimo na tim prekrasnim livadama. Vjetar je počeo da svira svoju predivnu pjesmu kroz prolistale grane a iz daljine su sivi oblaci tjerali bijele pufnaste dalje od nas, donoseći sa sobom kišu. Polahko krenusmo ka autu. Macika nije htjela kući a ni mi iskreno rečeno. Ali nas prve kapi kiše ipak natjeraše na to. Sve troje smo poželjeli one prelijepe proljetne livade, lješkarenje na suncu kao najljepši odmor pred neku novu avanturu.
#Trifantastiko?