Taman kada pomislimo da nema ljepših ili interesantnijih mjesta od onih koje smo već posjetili opet se nađemo na mjestu koje definitivno izgleda kao da mu mjesto nije na ovoj planeti. Visoke stijene brižljivo čuvaju manastire, a oni izdignuti visoko u oblacima, ostali su do skora nedokučivi ostatku svijeta. Nepristupačne stijene obrasle gustom šumom krile su na samim vrhovima mistične manastire. Ne zna se tačno kada je prvi manastir izgrađen ali zna se da su u 11st. monasi počeli da žive u spiljama na Meteorima. U Meteorima bilo je 24 manastira a do danas se održalo samo šest, od toga pet muških i jedan ženski.

Vijugava cesta koja je vodila kroz Meteore, od vidikovca do vidikovca, čak i ona je
imala svoju posebnu draž i uljepšavala čitavo to mjesto gdje je vrijeme naprosto stalo. Sjedeći na vidikovcu gledajući tu ljepotu prvo što čovjeku pada na pamet jeste pitanje kako je uopće izgrađen manastir na vrhu stijene. Kao da je iznikao iz stijene a ne da ga je ljudska ruka radila. Donedavno nisu imali kopneni prilaz, ali u današnjem vaktu su napravili stepenice uklesavši ih u stijene da bi turisti mogli dolaziti u posjetu i diviti im se.

Dočekavši zalazak sunca na Meteorima nerado krenusmo dalje. Brzo pronađosmo kamp s pogledom na te prekrasne gorostase. Brzo se smjestismo i u razgledanje ponovo, sada da vidimo kako izgledaju iz grada kada se posmatraju. Po povratku odlučismo da ih posjetimo u samu zoru, te da dočekamo izlazak sunca na jednom od vidikovaca. Još uvijek bijaše
mrak kada krenusmo ponovo ka manastirima. Smjestismo se na jednom od vidikovaca i zalegosmo na stijene te uživasmo u pogledu. Sunčeve zrake već su se probijale polahko do nas, a mi očarani ljepotom posmatrasmo igru svjetlosti na tim veličanstvenim stijenama. Omamljeni čarobnim trenutkom neki utonuše u san. Ugodna tišina obavijala je to mistično mjesto. Macika je legla pored nas i gledala u daljinu. Nakon nekih sat vremena počeše da dolaze i drugi turisti, a mi smo još uvijek bili u svom svijetu. Pronašli smo kutak mira na obližnjoj stijeni, te ne obazirasmo se puno na obližnju graju. Kao da je vrijeme stalo, ništa nas se nije doticalo. Samo mi i prekrasna Meteora.

Iako bi satima mogli lješkariti tu, vrijeme je bilo da se vratimo u kamp i dalje na put.

Po povratku iskoristismo malo vremena pa se okupasmo i u bazenu u kampu, sa predivnim pogledom na visoke stijene.
Kako predivno mjesto, toliko vrijedno da još stoji na spisku budućih obilazaka. To će sigurno biti mjesto kojem se rado vraćamo uskoro.