Već duže vrijeme planiramo da idemo na poluotok koji mami svojom ljepotom planinare iz svih krajeva Hrvatske pa i mnogo šire. Naime, Pelješac je nekada davno bio otok, a prema legendi, more i kopno su se vjenčali i nakon toga jedno drugom obećali da će zauvijek ostati vezani obalom. Kao vjenčani dar more je kopnu poklonilo Pelješac, svoj najljepši otok.
Subota, kasno navečer, uputismo se iz Kaštela prema Pelješcu te kampovasmo pod vedrim nebom. Na putu smo ugledali šakale te nam bi drago, zaželjeli smo se te divljine. Prohladno nedjeljno jutro sa burom nije bilo obećavajuće. Dok smo popili kaficu i malo doručkovali Macika je iznjuškala sve oko nas. Krenusmo od rampe makadamskom cestom sve do planinarske staze koja kreće od velikog parkinga. Fino markirana staza koja se pružala ispred nas bila je sva iskopana, od divljih svinja. Čak šetajući primijetismo dvije divlje svinje koje protrčaše preko puta nedaleko od nas. Opreznije nastavismo dalje. Šuma nas je štitila od sunca i bure. Laganom šetnjom i posmatranjem Macike kako uživa skakutajući sa drveta na naredno drvo stigosmo i do doma. Malešna klupa sa stolićem ispred tako je primamljivo izgledala, a tek pogled ispred nas, da smo morali tu napraviti veću pauzu i popiti kaficu. Bura se polahko smirivala. Macika je pogledom ispraćala planinare koji su išli ka vrhu te dočekivala one koji su se spuštali sa istoga. Poslije kafice i uživanja u toplim zrakama sunca vrijeme je bilo da krenemo prema vrhu. Nije bilo više šumice samo go kamenjar pa je Macika drvo zamijenila kamenom te njuškala svaku njegovu pukotinu. Na vrhu se skupila omanja grupa planinara koji su bili zadivljeni kada su vidjeli Maciku. Svi su htjeli da je fotografišu te se pitali kako to da maca planinari. Smjestismo se ispod vrha, skinusmo ruksake te "bacismo" pogled na prekrasne vidike koji se pružaju oko nas. Sa Sv. Ilije se pruža nezaboravni pogled na Biokovo te bosanskohercegovačke planine i okolne otoke. Dugo smo sjedili i uživali u pogledu. Macila je njuškala na vrhu, pokušavajući pronaći kakvog guštera da se igra s njim. Na kraju je odustala, smjestila se udobno i počela da kunja. Kako su pristizali planinari tako se broj pasa povećavao na vrhu, a ona ih je držala na oku povremeno prateći šta rade. Krenusmo laganim korakom ka domu. Čim smo odmakeli se od planinara, Macika stupa na scenu te s kamena na kamen loveći guštere spuštala se stazom. Kod doma odlučismo da napravimo kružnu turu, te drugom stazom se spustimo u Orebić. Kroz predivne šumice dođosmo do sipara i polahko serpentinama do Orebića. Staza je bila malo jačeg nagiba ali je skoro sve samo spuštanje pa je bila ugodna za šetnju. Međutim imali smo osjećaj da nam se povratak malo odužio.
Dolaskom u Orebić uzeli smo taxi da odemo do auta, nakon čega popismo zasluženu kaficu u Orebiću blizu plaže. Pelješac je predivan pa rado iščekujemo uskoro drugu posjetu i obilazak neke nove njegove prekrasne staze.
#triofantstiko😻
