Očarajavajući su prizori kad se sunce rađa, kada žarko blješti i kad sunce zalazi pa nebo prošara predivnim bojama. Naročito je veličanstveno to posmatrati sa planinskih vrhova pa mi odlučismo da uživamo u tim pogledima sa našeg divnog Mosora. Poranismo pa prije zore uputismo se ka Klisu, odakle smo namjeravali započeti našu šetnju. U selu tišina, samo pokoji psić bi nas pozdravio prilikom prolaska. Ubrzo se nađosmo na planinarskoj stazi. Put ka vrhovima Mosora sa ove strane je kamenit, prožet škrapama i obrastao niskim rastinjem i čini nam se nekako najzahtjevniji od svih pristupa. Ovaj put toj zahtjevnosti doprinosio je hladan i jak vjetar. Kako smo se više uspinjali ka vrhu Debelo brdo bio je sve jači i jači. To nas nije sprečavalo da nastavimo dalje. Opremljeni jaknama, kapama i rukavicama odupirali smo se toj hladnoći. Maciku sakrismo u jaknu da bi joj bilo što ugodnije i toplije. Vjerovali smo sa izlaskom sunca da će hladnoća popustiti a vjetar se bar malo smiriti. U praskozorje magična mjesečina nestaje a na dalekom horizontu se pojaviše tračci svjetlosti, kako se bližio izlazak sunca tako smo i mi bili na korak do vrha Debelo brdo. Pred nama se pružao impresivan greben Mosora, od Debelog brda pa sve do Kozika. Vjetar je pjevušio svoju pjesmicu a mi smo uživali u toj muzici i rađanju sunca na Mosoru. Tračci sunčeve svjetlosti obasjaše dio po dio Mosora, pa polahko obasjaše i Split i Kaštelski zaljev. Iako je bilo prohladno šutili smo i uživali u tom fascinantnom prizoru. Krenusmo dalje grebenom ka Ljubljanu, našem današnjem cilju. Iako je puhao još uvijek hladan vjetar, tople sunčeve zrake su ublažavale taj osjećaj. Maciki je trebao samo tračak sunca da počne šetkati se i njuškati. I mi smo laganim tempom išli pored nje uživajući u prekrasnom pogledu.

Sunce je već bilo u svom punom sjaju kad stigosmo na Kunjevod. Vjetar se malo smirio ali je idalje nanosio hladnoću. Nađosmo zavjetrinu odmah ispod vrha pa napravismo pauzu za doručak. Uvijek nam je interesantan dalmatinski planinski predio zbog drastičnih promjena u temperaturi. Na vrhu grebena sa bosanskohercegovačke strane puše hladan vjetar, a već metar niže sa hrvatske strane grijalo je sunce tako da je prevruće bilo u jaknama. Sunce nas je grijalo pa nismo ni žurili sa kretanjem dalje. Ali ipak Maciki je dosadilo biti na jednom mjestu pa krenusmo dalje ka Ljubljanu. Idući niže grebena vjetra više nije bilo pa nam je itekako ugodno bilo hodati u majicama kratkih rukava. Macika je znatiželjno ispitivala teren, iščekujući šta li će se sljedeće pojaviti pred njom, da li razigrani skakavac ili kakav nestašni gušter. Pred sami izlazak na greben hladnoća nam prostruji tijelom pa opet navukosmo jakne. Brže bolje na vrh Ljubljan, kratka pauza i bježi nazad na hrvatsku stranu gdje je ugodnije hodati. U povratku ka Debelom brdu odlučismo svratiti na Lugarnicu. Putem smo sretali vesele planinare koji su se uputili ka vrhu Ljubljan. Progovorismo pokoju sa njima i nastavismo dalje. Na Lugarnici zatičemo ljubaznog domaćina i par njegovih prijatelja koji uživaše u sunčanom danu. Pošto su sa njima bila dva preslatka psića odlučismo sjesti nasuprot njih, malo dalje od doma, da bi Macika imala svoj mir a i da bi oni rahat odmarali bez laveža i graje. Počastiše nas kaficom što nam je u tom trenutku baš bila posebna uživancija. Ispijajući kaficu krenu priča o nekim novim planovima, još uz sunčevu toplinu nije nam se dalo krenuti dalje. Stalno smo sebi govorili neka nas još malo.

Sunce se već polahko udaljavalo od nas što je značilo da je vrijeme za povratak ka Klisu. Do Debelog brda put je vodio kroz prekrasne šumice raskošnih jesenjih boja. Mosor u jesenjem izdanju je nešto zaista prekrasno. Kameni predjeli iz kojih izbijaju niska stabla sa žutim i crvenim listovima su tako čarobni. Sad već ugodni vjetrić nanosio je omamljujući miris kadulje. Čini nam se da nam sva čula uživaju. Mali odmor na vrhu pa opet preko škrapa krenusmo se spuštati ka Klisu. I opet onaj hladni vjetar nas dočeka. Ptičice su razigrano letjele iznad nas, kao da svojim plesom ispraćaju sunce na počinak. Kako se na nebu razliše jarke boje, tako i lišće na drveću poprimi zlatni sjaj. Priroda je cvjetala, pokazala se u svoj raskoši jeseni. Ta raskošna paleta jesenjih boja stvarala je ugodnu atmosferu i unosila neku toplinu u našu dušu. Omađijani prirodnim blagom i zadovoljni proteklim danom u sumrak spustismo se do auta i krenusmo i mi na počinak kući.